Upoznao sam djevojku koja je živjela u Njemačkoj. Odlučili smo da stupimo u brak i tako sam se oženio i otišao da živim kod nje.
Tamo sam se razbolio i imao pet operacija ali i dalje sam bio bolestan. Ljekari su mi govorili da ću živjeti samo još mjesec dana.
Kada je supruga saznala da nemam lijeka,rekla mi je da me napušta, da je mlada i da treba da živi. To mi je bilo teže od operacija. Volio sam je više od sebe, nikada nisam na to ni pomislio. Tako je ona predala za razvod braka i razveli smo se.
Nakon pete operacije, kada su mi ljekari u Njemačkoj rekli da neću duže živjeti od mjesec dana, došao sam kod svojih roditelja u Tutinu kako bi bio sa njima do kraja mog kratkog života.
Bili su mi jaki bolovi u stomaku,šta god bi pojeo,sve bi povratio,došao sam na 40kg. Tada me jedne noći Babo uzeo i odveo na hitnu u Domu zdravlja u Tutinu,oni mi dali hitno uput za Novi Pazar. Svo vrijeme sam kukao do Pazara, čak i kada su me uveli na prijemnici Hiruškog odeljenja, tada je ušao dr Avdo Ćeranić, rekao je da svi sačekaju u hodniku, samo je jedna sestrica ostala sa njim.
Ja sam i dalje kukao,jer sam imao jake bolove, imao sam tumor na crijevima ,a prilikom operacije u Njemačkoj dobio i splet crijeva. Ne razumijem se toliko u medicinu. Dr Avdo Ćeranić je rekao da mora hitna operacija, ali me zbog iznemoglosti nisu mogli odma operisati, već su me cijelu noć pripremali za operaciju. Ujutru sam bio prvi na stolu, ne znam koliko je trajala operacija, znam kada sam se probudio da nisam imao bolova. Dovio sam i danas dovim za tog čovjeka. Dr Avdo Ćeranić mi je spasio život. Sada se osjećam kao kada sam imao 15 godina a imam 29 godina,tada za vrijeme operacije sam imao 25.godina.
Allah daje život kome hoće i koliko hoće,to sam se lično uvjerio.Teško onome ko nevjeruje u Allaha, kaže Halilović rodom iz sela Dolovo, na Pešteri, koji danas živi u Tutinu.
Njegov Babo priča kako je izgubio svaku nadu, kako se prenadao životu svog sina. ”Ako ga u Njemačkoj nisu spasili, kako će onda u Pazaru, ako nije pomoglo pet operacija u Njemačkoj, kako će jedna u Pazaru, nisam se nadao ni jedan posto da će preživjeti. Nakon operacije otišao sam kod Avda Ćeranića kako bi ga častio , nije imalo šanse. Rekao mi je sve te pare odnesi i kupi nešto djeci, imaš sedmoro djece imaš oko njih mnogo troška. To je moja dužnost i obaveza kao ljekara,za mene je najbolja čast što sam spasio život ovom mladom momku.”
izvor: sandzaklive
