“Želim s vama podijeliti istinsko čudo.
Radim u ogromnom onkološkom centru.
Starica je prevezena u naše ustanove: imala je rak, u terminalnoj fazi. Došla je putem hitne pomoći i bila je sama. Nije imala rodbine.
Doktor ju je pregledao, počeo je pripremati za hospitalizaciju i pokušao joj pažljivo reći da joj nema više od mjesec dana života. Bila sam tamo tokom razgovora i bila sam šokirana kada je ova stvarno slaba dama gotovo počela da se bori s doktorom vičući: „Kakva je to glupost?“
Saznali smo da ta žena ima 85 godina i da je sama odgajala 3 male djece. Njen sin i snaja pog,inuli su u saobraćajnoj nes,reći prije mnogo godina, a unuka je ostavila djecu sa sobom i otišla da živi u drugoj zemlji. U tom trenutku komšinica je pristala da pazi na djecu.
U svakom slučaju, gospođa nam je rekla da odbija da um,re, jednostavno nije mogla. Nismo znali šta da radimo. Ali ona se držala svog mišljenja. Odbila je ići u hospitalizaciju, radila je vježbe svakog jutra, organizirala je neku vrstu hobi kluba u bolnici, a sve je pacijente poznavala samo dva dana.
Uprava je odlučila da operiše ovu „beznadnu“ damu i propisala hemoterapiju. I sta mislite sta se desilo?
Jednu sedmicu nakon operacije već je trčala po podovima, pjevala pjesme i brinula o drugim pacijentima. Čak im je čitala i knjige! A mjesec dana kasnije otpuštena je iz bolnice.
I počeli smo plakati kada su njezini unuci trčali u sobu, zagrlili je i poljubili i rekli joj da su napisali Djedu Mrazu pismo da ga zamole za jednu stvar – da im vrati svoju voljenu baku. A baka je samo ustala, uzela svoje stvari, zagrlila svakoga od nas i rekla nam da je sve u našoj moći i da se nemamo pravo odreći bez obzira na to kako nemoguća situacija izgleda.
I to je bio najbolji Božićni poklon koji sam u životu dobila…”
Izvor:Privatna arhiva
Fenserka.com
