Zaljubila sam se u oženjenog čovjeka, a on je nakon par mjeseci veze sa mnom odlučio da napusti tadašnju suprugu.
Obzirom da je vrlo imućan uspio je da se izbori da njegov sin jedinac živi sa njim, odnosno nama. To mi se nikako nije sviđalo, ali nisam imala izbora.
Zanimljivo je da sam samo 7 godina starija od njegovog sina i kada smo se vjenčali on je bio dijete od nepunih 12 godina. Vremonom sam ga prihvatila, ne mogu reći kao sina, ali kao nekog bliskog rođaka.
Nevjerovatno koliko je za 4-5 godina porastao i u kakvog momka izrastao. Juče sam došla kući iz bolnice, sva tužna jer mi je mama teško bolesna, a on je prišao i počeo da me tješi. Govorio je kako ne treba da se toliko sikiram, kako je on bez mame odrastao, pa mu ništa ne fali, grlio me je, milovao, a onda je odjedanput njegova ruka prešla granicu “dozvoljenog”.
U životu nisam imala takav odnos, možda jer sam se udala za starca od 40 godina, koji mi je bio i prvi muškarac u životu, ali moja sreća je kratko trajala. Nakon što je završio rekao mi je da za mene pakao tek počinje i da će osvetiti svaku suzu koju je njegova mama prolila zbog mene. Ne znam šta sprema ali se strahovito bojim toga… Bože, što mi je ovo trebalo, još i mama u bolnici, glava će da mi eksplodira od muke…
