U 17 godini mi je izvađen jajnik, s godinama i drugi je postao problematičan te su doktori rekli da neću moći imati djecu.
Sa 21 godinu upoznala sam čovjeka svog života, kojem sam odmah ispričala za svoju situaciju.
9 godina nakon toga, meni kasni (iako se često dešavalo, međutim sad se osjećam drugačije) kažem mu da sam možda trudna, na što mi on sav zabrinut i iznenađen kaže da on još uvijek NIJE SPREMAN.
Iskreno se nadam da nisam upravu i da nisam trudna jer ne bih mogla uništiti svoju vjerovatno jedinu priliku da budem majka, a s druge strane ne želim dijete s nekim ko nakon toliko godina svega i svačega nema razumijevanja i nije spreman za mene.
