Sinoć sam se ponovno zaljubila u svog momka.
Lije kiša, pljusak, on gladan dolazi s dežurstva (vatrogasac je). Staje u pekaru po pecivo a ispred pekare pas lutalica, sav mokar od kiše, gladan. Kupi momak sebi pecivo i podjeli ga sa psom.
Zatom ponovno ulazi u pekaru i kupuje psu hrenovku u tijestu. Sve to promatra nekolicina mladih momaka, srednjoškolca i ostaju zadivljeni i sretni prizirom.
Nekako u sebi pomislim koliko je već života spasio, pomogao ljudima kroz svoj posao, ali tako jedna mala obična situacija me toliko dirnula, toliko usrećila.
Lijepo je kad vam osoba koju volite pokaže na jednom sasvim malom djelu koji se ne tiče vas koliko je zapravo čovjek i koliko ljubavi nosi u sebi, malo je takvih danas. Krešo, sretna sam što te imam.
