Pjevačica Sandra Afrika otkrila nam je kako ju je Ivan Zak u nekadašnjem klubu Lampaši lansirao u folk zvijezde. Istaknula je da si je do 30. priuštila sve što je poželjela i o čemu je sanjala
Težak je kruh kafanskih pjevačica. Besane noći, razvučeni osmijeh i kad im se plače te potpetice koje izazivaju vertigo na sam pogled. No kad uspiju, tramvaj zamijene luksuznim limuzinama, a oronulu kadu svojom jahtom. Kad im netko zamjeri drugorazredne pjesme, one se sjete prvorazrednog luksuza u kojemu žive. U serijalu o životu kafanskih pjevačica donosimo njihove životne priče u kojima otkrivaju tko najbolje kešira, a tko ih “zaboravlja” platiti. Mnoge su karijeru gradile upravo u zagrebačkim noćnim klubovima u vrijeme kad nije bilo popularno javno reći da si ljubitelj cajki.
Svoj pjevački uzlet započela je u nekadašnjem klubu Lampaši, koji je držao Ivan Zak. Na njezine folk note Hrvati su čekali u redovima, a Sandra kaže da je gledala te kolone ljudi i ni sama nije znala što ju je snašlo. U njezinih 163 centimetra stalo je 53 kilograma žive vatre. Za ovu srpsku folk zvijezdu možemo reći da ju je “stvorila hrvatska publika” jer, kako sama kaže, pjevačka karijera je “zapravo krenula upravo iz Zakovih Lampaša”.
Pjesma joj je donijela jahtu, nekretnine i luksuzne automobile. Sandra kaže da si je do 30. godine priuštila sve što je poželjela i o čemu je sanjala. Jedino što si još priželjkuje je duet s prijateljem i kumom Ivanom Zakom. Prije pjevačke karijere nastupali ste u plesnoj skupini koja je pratila Milu Kitića na nastupima. Kad ste i kako odlučili ples zamijeniti pjevačkom karijerom? Da, pojavila sam se u nekoliko Miletovih spotova. I tad je moj menadžer, tadašnji dečko, primijetio da se na Balkanu velika prašina podigla oko mene. Kako sam dobila tad informaciju, Miletova menadžera su doslovno uvjetovali da se moram pojaviti na njegovu nastupu. Moj menadžer je dobio te informacije i vidio da se ja u toj situaciji doslovno koristim gotovo nizašto. Rekao mi je: ‘Zašto to radiš kad možeš sad, u ovoj situaciji, s bilo kakvom pjesmom napuniti bilo koji klub?’.
Odveo me je kod Marine Tucaković, koja mi je napisala pjesmu ‘Afrika’. U samo nekoliko dana pjesma je postala veliki hit. Po njoj sam dobila nadimak i nastupi su počeli odmah. Punila sam diskoteke širom Balkana i Europe. Nisam znala što me je snašlo. Eto, tako je sve krenulo prije 13 godina.
Dok rulja sipa keš, glasnice nek pucaju: ‘Hrvati dobro keširaju’ Ivan Zak vas jako hvali. Vaši nastupi u njegovim Lampašima punili su klub, pa kako ste započeli tu suradnju? Kad ste se upoznali, kako je sve to počelo? Koliko su Vam nastupi u Lampašima pomogli u karijeri?
Ivan Zak ima dobar njuh za biznis. Prvi u Hrvatskoj je osjetio da će u Hrvatskoj pjevači iz Srbije i Bosne i Hercegovine zavladati hrvatskom scenom. Počeo je dovoditi pjevače u svoju diskoteku Lampaši, koja je tad radila najbolje u Europi. Pozvao je mojega menadžera i brzo su napravili dogovor. Uslijedio je nastup u Lampašima. Sjećam se, diskoteka je bila uvučena oko 200 metara od glavnoga puta. Ja ulazim na parking, a ispred diskoteke red do puta. Tako je počela Afrika harati Hrvatskom. Ubrzo su drugi vlasnici vidjeli što Ivan Zak radi i počela je otimačina oko termina gdje ću i kad pjevati u Hrvatskoj. Tu smo se upoznali Zak i ja, a sad smo čak i kumovi. Naravno da mi je puno to pomoglo u karijeri. Tad je sve i počelo.
Možete li se prisjetiti nekih anegdota iz Lampaša, nečega po čemu posebno pamtite nastupe ondje? Lampaše pamtim po tome što su nedjeljom uvijek bili prepuni. Koliko je ljudi bilo unutra, toliko ih je bilo i vani. Ma puni su bili i nedjeljom, i petkom, i subotom. Fenomen.
Nije tajna da pjevačice danas, pa tako i vi, moraju impresionirati i izgledom kako bi plijenile pozornost na sceni. No ljepota i seksepil kod gostiju nekad pobude toliko pozornost da znaju biti neugodni. Kako ste se nosili (nosite) s takvim situacijama? Što vas je iskustvo naučilo – reagiraju li muškarci bolje ako ih izignorirate ili baš morate jasno reći da ohlade?
Estrada se pretvorila u scenski nastup. I došlo je vrijeme da više to zanima žene nego muškarce. U prvim redovima su sve djevojke. Naravno, mora izgledati jako dobro kako bi to funkcioniralo. A prema muškarcima uvijek imam neki prijateljski, bratski stav, tako da nemam neprijatnih situacija. Iza vas je više od desetljeća uspješne karijere.
Kako vam se iz današnje perspektive čine vaši počeci? Što biste promijenili da možete?
Ništa ne bih mijenjala. Iza mene je ostalo lijepo vrijeme puno hitova. Valjda zato i dobro plivam kroz sve ove promjene u muzici. Pojave se novi, budu ‘in’ neko vrijeme i nestanu.
Tko je Sandra Prodanović, a tko Sandra Afrika? Ima li razlike? Sandra Prodanović je ista Sandra Afrika. Nema razlike. Čak me i ukućani zovu Afrika.
Iza sebe imate vezu koja je trajala 11 godina. Mnogi pjevači i pjevačice javnosti se radije prikazuju da su sami i u potrazi za ljubavi jer je to, kažu, bolje za posao. Kako vi gledate na tu teoriju? Ima li u tome istine i jeste li ikad od javnosti krili neku vezu i zbog čega?
Nema se što skrivati. Karijera se gradi pjesmama. Mnogi pokušavaju graditi karijeru skandalima i prozivanjem drugih kolega. Ali to je pogrešan put. Brzo nestanu s estradne scene.
Imate li još obitelji na Plitvicama, otkud vam je rodom baka? Koliko ste puta ondje bili i kako ste provodili vrijeme?
Moja baka je iz Korenice, imam tamo obitelj. Bila sam kao mala, ali već dugo nisam bila jer moja baka danas živi u Frankfurtu. Ali ići ću ubrzo.
U biografiji vam stoji da pametno ulažete novac. U što ulažete, što su Vam najveći gušti? Što si još niste uspjeli priuštiti, a silno želite?
Kažu da si bogat onoliko koliko potrošiš i proputuješ. Tako da kod mene novac služi za trošenje (ha, ha, ha). Sve što sam željela sam si i priuštila, nemam nekih neostvarenih želja.
Mnogim pjevačima kafana bude odskočna daska, no kad uspiju, toga se srame.
Kako vi gledate na kafanske nastupe i činjenicu da mnogim pjevačicama to kasnije smeta kad se spomene? Kafana je dobra škola za onoga tko se želi baviti ovim poslom. Ja nisam bila te sreće ili, kako neki kažu, nesreće. Menadžer me ubacio odmah u najjače naše klubove širom Europe. Prema vašem iskustvu, u kojem je gradu ili državi najbolji bakšiš? Na nastupima po diskotekama i klubovima bakšiša nema. To je uglavnom na privatnim veseljima. I pravila nikad nema.
Vaš uspjeh nije samo mjerljiv u klikovima i broju pregleda spotova i nastupa, nego i u nekretninama, luksuznim autima i jahti. Kad ste zaradili za prvi automobil, koji ste prvi i kad kupili te što sve danas posjedujete?
Ne bih o tome da ne bi bilo da se hvalim. Ali, evo, prvi automobil sam zaradila i kupila odmah poslije prvog radnog pjevačkog vikenda u Švicarskoj.
Rekli ste jednom da volite poklanjati, pa koga ste i čime darivali, a da je to vas posebno dirnulo (bliže se blagdani pa u tom duhu spominjemo i darivanja, a sami ste jednom rekli da se kod vas slave dva Božića)?
U većini slučajeva obitelj obradujem poklonima. Mada i dečka znam obradovati nekim poklonom, kao što je na primjer sat za rođendan.
Kakav ste bili đak i jeste li još u školskim danima otkrili pjevački talent? Uvijek sam bila solidan đak, a pjevački talent se pojavio krajem osnovne škole.
Kome najviše volite pjevati i zašto? Najviše volim u nekoj privatnoj varijanti, gdje je sve opušteno.
Što vam može izazvati ljubomoru? Nisam ljubomorna osoba, nemam razloga biti. I jako sam sigurna u sebe.
Tko vam je od pjevača bio uzor u počecima karijere? Koje hrvatske pjevače volite slušati i s kime biste najradije snimili duet? Nisam imala uzore. Volim slušati Zaka, Grašu i Severinu. Duet sa Zakom bio bi pun pogodak.
Izvor: 24sata.hr
