Prije nekih osam godina sam sa tadašnjom djevojkom otišao u Austriju, samo sam spakovao stvari, uzeo pasoš i otišao. U Austriji nas je čekala njena sestra i ljubazno nas je dočekala. U džepu sam imao samo 400 eura, a sve ukupno sam znao 10 riječi njemačkog jezika, i to ono što prijatelji u šali govor. Poslije samo 5 dana već sam pronašao posao na građevini, a djevojka se zaposlila kao frizerka i to samo par dana poslije mene. Mislili smo da nam je super krenulo.
Nakon mjesec dana stanovanja kod njene sestre, ona nam je dala ključeve od namještenog stana, čija je renta bila uplaćena narednih 6 mjeseci. To je bio njen poklon za nas kao dobrodošlica, kako bismo se malo lakše i bolje priviknuli na život u Austriji i osamostalili. 2 godine nakon toga, uz sada već dobro poznavanje jezika, oboje smo uz veliku sreću uspjeli da sebi pronađemo poslove u struci.
Ja sam radio kao medicinski tehničar, a ona kao tehničar u labaratoriji. Poslije osam godina boravka u stranoj zemlji, uspjeli smo da priuštimo sebi stan, austrijsko državljanstvo, a za 2 mjeseca bi trebali dobiti i prinovu, malu princezu.
Sve što želim da poručim mlađim naraštajima jesta da vjeruju u svoje snove, prate ih i da ne zaborave da vole ljude oko sebe, jer će samo tako uspjeti u životu. Ni mi se nismo predavali pa smo dogurali daleko, samo je potrebno da budete uporni i istrajni u svom cilju i siguran sam da ćete uspjeti. Volja i ljubav mogu da pobijede sve prepreke.
Izvor: magazindan.info
