Kraj godine vrijeme je da se sumiraju utisci o tome koliko je period iza nas bio dobar ili loš, pa smo upravo o toj temi pričali s pjevačicom Brankom Sovrlić. Za nju je ovo, kako kaže, bila loša godina jer je izgubila brata, a ranije je već ostala bez majke.
S druge strane, što se posla tiče, kod Sovrlićke je sve kako treba. Sa suprugom Sadikom Pašićem Pajom vlasnica je dva restorana u Sarajevu, ali kaže da nije stroga gazdarica, već da je svi poštuju i cijene.
Kad ste stigli u Beograd i koliko ostajete ovdje?
“Uglavnom dođem kad imam neka snimanja. Meni je lako, imam stanove u svakom gradu – Beogradu, Nišu, Sarajevu, Dubrovniku. Imam i dva restorana, jedan je moj, jedan je Pajin. Ma, svuda se lijepo osjećam jer imam puno prijatelja.”
A od kolega sa estrade, s kim se družite?
“Privatno se družim s Milenom Plavšić, Martom Savić. Rado kolege dolaze kod mene u Sarajevo jer se lijepo osjećaju kod nas. Moj suprug je estradni menadžer, vodio je koncerte i turneje mnogim velikim zvijezdama. Po 20 pjevača je vodio – Šabana Šaulića, Zorana Kalezića, Harisa Džinovića, koji je s Pajom i počeo. Da nije bilo mog supruga, Haris možda ne bi bio ovo što jeste danas.”
Da li ste imali protekcije kod supruga?
“Ne, nažalost. Ja sam uvijek bila podređena. Na primjer, kad je grupa od 20 pevača, Šaban nikad neće posljednji da peva. Zna da publika tada polako odlazi, pa on hoće na sredini da nastupa. I onda niko neće poslije Šabana da izađe na binu. Bukvalno, on otpjeva dvije pjesme, onako uobražen, i ode da bi publika što više aplaudirala. Onda ga zovu na bis, a on neće da se vrati. E onda, ko je žrtva? Branka. Ja moram da istrčim poslije njega. Ali, eto, imala sam sreću, bila sam mlada i lijepa.”
Kako ste vi doživjeli kraj Jugoslavije i tih turneja?
“Strašno. Ja sam patrijarhalno vaspitana, moj otac je bio vojno lice i navikla sam na disciplinu. Ja sam jedna dobrica, mogu slobodno da kažem to. Teško mi je palo što više nije bilo takvih turneja.”
Kakvi ste kao poslodavac?
“Nisam stroga. Moj suprug se malo izgalami kad dođe, ali ga to prođe. On je bučniji. Ja kad dođem, tišina je, ali nisam stroga.”
Imate li pomoć u kući ili sami sređujete dom?
“Imam kućnu pomoćnicu jer imam puno obaveza, što nastupa, što oko restorana. Ipak, ja moram malo da dotjeram za njom.”
Vaš suprug je bio otet za vrijeme rata. Šta se tačno tada dešavalo?
“Da. Za novac su ga oteli. Platila sam otkup. Ne znam ko i zašto je to uradio, jer njega kolege vole. Ali neko je htio da dobije pare na taj način. Bilo mi je jako teško i užasno. Nisam bila živa u tom periodu. Bila sam spremna sve da dam da ga puste. Pola života mi je oduzeto.”
Koliko ste platili otkup?
“To nije važno. Bilo, ne ponovilo se.”
Izvor: espreso.rs
