Trenutno sam u drugom stanju, i hormoni mi jednostavno divljaju, tako da mi sve živo smeta.
Mislim da će me moći razumjeti samo žene koje su bile trudne. Trenutno sam u sedmom mjesecu trudnoće, i ovo vrijeme nikako ne podnosim. Tačno sam nekada ljubomorna na muža jer on spava kao mala beba, ali ne krivim ga. On radi po dvije smjene kako bi mogao zaraditi dovoljno novca da kupimo sve što nam je potrebno.
Jednostavno mora tako da radi, jer nama nema ko drugi pomoći. I krevetac i pelene i odjeću, sve moramo sami obezbjediti. Naprosto smo sami sebi prepušteni. A da ne spominjem što moramo plaćati ratu kredita. Sinoć mi je baš nekako došlo loše.
U početku sam se sat vremena namještala u krevetu, da bih na kraju ustala i od muke počela hodati po stanu gore-dole. Mislim da je bilo negdje oko pola 4 ujutru, i naravno probudila sam i supruga. On onako pospan ustaje, grli mene i govori mi “Izdži još malo. Evo ako će ti biti lakše ja ću svaki put sa tobom da se budim, nije mi problem”.
Ja vama ne mogu opisat koliko sam se teba lijepo osjećala. Taj zagrljaj i te riječi mi je toliko prijalo da sam naprosto zaboravila na sve probleme. Imam samo jednu želju, a to je da mi se dijete rodi živo i zdravo, i da mi tu sreću niko ne pokvari. Većina kaže kako je sada zavladao interes te da je ljubav nestala, ali ja sa ne slažem s tim.
Izvor: magazindan.info.