U nastavku pročitajte nevjerovatnu priču koja dolazi iz Somerseta iz Velike Britanije
Mini traper suknja, vruće pantalone, kolekcija čipkastog donjeg rublja i par crnih štikli. Počelo je da mi se vrti u glavi dok sam kopala po torbi pronađenoj u zadnjem delu našeg ormara, ovako je započela svoju ispovijest Britanke Barbare Hamlin (72) koja je saznala da joj je muž transrodna osoba.
Prva pomisao bila je da moj suprug, s kojim sam u braku osam godina, ima aferu. Srce mi je divljački lupalo, mašta je radila punom parom. Stavila sam sve u torbu i vratila tamo gdje je stajalo. Očajnički sam željela da saznam istinu, prisjetila se Barbara Hamlin trenutaka koji su u njoj probudili sumnju.
Sljedeći dan je trebalo da lete u Kanadu pa je odlučila, iako joj nije bilo lako, da sačeka s razotkrivanjem suprugove tajne. Sletjeli su, smjestili se, ali ona nije mogla da izdrži.
“Ležali smo zajedno u krevetu, bio je mrak, a meni se smračilo pred očima. Pitala sam ga čija je to torba sa ženskom odjećom koju sam pronašla, a on je odgovorio: “Moja”. Na moje zaprepašćenje ‘druga žena’ bio je zapravo on. Imala sam tada 49 godina, a Džon 48. U braku smo bili osam godina, ali nikad nisam pomislila da voli da nosi žensku odjeću”, nastavila je.
Kako kaže, toliko je strahovala od prevare da joj je njegovo priznanje zapravo donijelo olakšanje. Ali nije se nadala da će jednog dana promijeniti pol.
Na zahvat je otišao prije pet godina i postao je žena. Tada su zapravo počeli ozbiljni problemi u njihovom odnosu, ali uspjeli su da ih prebrode.
“Naš bračni život prije te operacije je bio blažen. Oboje smo radili kao nastavnici u osnovnoj školi u Somersetu, upoznali smo se na poslu i postali bliski kada se on razveo od žene s kojom ima sina i kćerku. Dvije godine ranije i ja sam se razvela. Džon i ja nikada nismo željeli da stvaramo svoju porodicu jer on je već imao djecu, a ja nisam imala neki jaki majčinski instinkt”, priznala je.
Danas, kada malo vrati film unazad, kaže da je bilo nekih znakova da će njen suprug postati žena.
Uvijek je imao čiste i lijepo njegovane nokte i volio je s njom da ide u kupovinu odjeće. Bili su veoma povezani, i fizički i intelektualno, a to traje i danas.
“Rekao mi je da ga nošenje ženske odjeće jako opušta i da se taj poriv u njemu pojavio dok je još bio dijete od šest godina. Slušala sam ga pažljivo i trudila se da razumijem. Znam, ne bih nastavila našu vezu da mi je to rekao na početku. Ležali smo taj dan, kada je sve priznao, satima u krevetu i razgovarali. Moja reakcija nije samo iznenadila njega, već i mene. To što sam čula nije me odvratilo od njega. Bila sam otvorenija prema svemu više nego što sam mislila, jer naša ljubav je puno jača od samog pola”, kaže ona.
“Ovo će vam možda zvučati čudno, ali sve je postalo na neki način uzbudljivo. Više nije morao da krije od mene kako kupuje žensku odjeću, već smo zajedno išli u šoping. Obilazili smo radnje po Vankuveru. Nešto bismo kupili, a prodavači su pretpostavljali da je to za mene”, dodala je.
Kada su se vratili u Veliku Britaniju rekla mu je da to jednostavno mora da ispričati najboljim prijateljicama, a on nije imao ništa protiv.
Na moje iznenađenje, on je bio vrlo privlačan odjeven kao žena, možda zato što je u tim trenucima bio jako sretan, a ispod odjeće je bio muškarac kojeg sam voljela. Bio je to i dalje Džon u kojeg sam se zaljubila”, kaže Barbara.
Ona dodaje da nikada nije osjećala potrebu da ga pita privlače li ga muškarci jer jer su bili vjerni jedno drugome.
Nakon nekog vremena počeli su zajedno da izlaze, oboje kao žene, a on je u tim trenucima odlučio da se zove Džejn. Išli su zajedno u London i obilazili restorane.
Poslije toga je postalo sasvim normalno da se presvuče u žensku odjeću kada dođe s posla. U početku je nosio mini suknje, ali s vremenom se počeo da se oblači slično kao njegova supruga.
Da želi da promijeni pol, Džon joj je priznao 2011. godine. Poželio je da započne s hormonskom terapijom i na kraju ode pod nož.
“Obuzela me je neka tjeskoba. Osjećala sam se kao da sam potonula. Do tog trenutka nisam izgubila muža, a onda sam se morala da se suočim s idejom da je muškarac za kojeg sam se udala zaista žena. Ali, na kraju sam znala da ćemo ostati zajedno. Voljela sam ga, tako da nije imalo smisla raspravljati se”, nastavila je Barbara.
Godinu dana nakon uzimanja hormonske terapije, Džonu su počele da rastu grudi, a dlake na licu su nestajale. Živio je potpuno kao žena dvije godine prije zahvata. Predavao je na Univerzitetu kao Džejn i dobio je stotine poruka podrške od svojih studenata. Ni poslodavcima to nije smetalo, ali njegova supruga je počela mentalno da se uništava, a time i njihova veza. Išli su zajedno kod terapeuta i prebrodili krizu.
Uslijedio je zahvat kojim su mu uklonili pe,nis i te,stise, te kreirali vag,inu. Bilo je to u junu 2014. godine.
” Vozili smo se četiri sata do bolnice, a u meni je strah postajao sve veći. Brinula sam se da bi operacija mogla poći po zlu. Ali, sve je išlo po planu. Osjetila sam da sam manje anksiozna i da bih možda mogla preći u sljedeću fazu naše veze i našeg zajedničkog života”, rekla je i dodala da je jako ponosna kako njen sad bivši muškarac izgleda kao žena.
“Džejn sebe klasifikuje kao ‘lezbijsku trans ženu’, što znači da me i dalje privlači, kao i ja nju. Još smo intimni kao bračni par, još se ljubimo i mazimo. Imam 72 godine, u penziji sam i druženje je ionako sada najvažnije. Nikad mi nije nedostajalo ležanje pored muškog tijela i ne mislim više o Džejn kao o Džonu. Naša priča pokazuje da vremenom i hrabrošću brak može preživjeti bilo šta. Uostalom, Džejn i ja smo obični ljudi čija ljubav pobjeđuje sve”, zaključila je.
I Džejn je podijelila svoju stranu priče.
“Kada sam prvi put izašla u javnost, svi su govorili koliko sam hrabra, ali hrabra je bila i Barbara. Godinama sam željela da joj kažem sve, ali bila sam previše uplašena da će me napustiti. Otkako znam za sebe osjećala sam se kao rođena u pogrešnom polu. Kao dijete sam potajno mijenjala odjeću s djevojčicom iz komšiluka, iz dječje znatiželje”, kaže.
Prisjetila se kako ju je mama nazvala ‘glupim dječakom’ kada joj je spomenula da bi željela da se oblači kao djevojčica.
“Polazak u školu samo za dječake je bio težak period, znala sam da će mi se rugati ugledaju li bilo kakvu naznaku ženstvenosti. Osjećala sam nemir iznutra, pokušavala da shvatim svoje emocije, jer sam znala da nisam gej, nisam voljela dječake. Počela sam krišom da se oblačim kao djevojčica. Omotala bih peškir oko sebe kao suknju, stavljala teniske loptice pod majicu. Tada bih uhvatila svoj odraz u ogledalu i zgrozila se. Taj trenutak je bio prolazan”, nastavila je.
Priznaje da je osjetila ogroman osjećaj olakšanja kada je Barbara spomenula pronalazak skrivene torbe sa ženskom odjećom.
“Potajno sam je odijevala naveče, kada bi ona bila napolju. Na neki način sam se osjećala ugodno, ali opet mi je bilo grozno što to nisam mogla podeliti s Barbarom. Neke žene bi se u njenoj situaciji osjećale izdano od supruga, ali ona nije. Nisam osjećala krivicu jer nisam kriva što sam transrodna osoba. Tako sam rođena. Niko zapravo ne razumije zašto je to tako”, prisjetila se Džejn.
Kaže da ju je Barbara naučila kako da se dobro našminka i bila je zadovoljna kad se pogleda u ogledalu, ali nešto joj ipak nije dalo mira.
“S vremenom sam osjećala sve veći poriv da napravim potpuni prelaz. Bilo je teško žonglirati s dva identiteta. Imala sam čak i dvije vrste garderobe, jednu mušku za napolje i žensku za praznike, posebne događaje i večeri kod kuće. Mnogo transrodnih osoba je odbačeno od strane njihovih porodica pa sam strahovala kako će to moja, sad već odrasla djeca prihvatiti. Razumljivo, bili su šokirani. Odlučila sam sve da priznam i bivšoj supruzi, jer sam znao da je djeci potreban nekoga s kime će razgovarati o tome – kaže.
S bivšom suprugom se zna otkako su imali 18 godina, a vijest je dobro prihvatila.
” Jednom dok smo sjedili i pili čaj, moja bivša supruga je rekla Barbari:
‘Ja ne bih mogla da se nosim sa time’. Znam da sam jako sretna što imam Barbaru”, dodala je Džejn.
Unuci su vijest najbolje prihvatili. Malo im je bilo čudno kada su deda prvi put vidjeli u ženskom izdanju. Bili su u baru, a Barbara je brzo izvukla karte za igru kako bi im malo odvukla pažnju. Ipak, unuci nikako ne mogu da se naviknu da je zovu Džejn pa je za njih i dalje ‘deda..
“Navikli su da me tako zovu, te sada kada im se potpisujem na čestitku, napišem ‘Djed Džejn’. Kćrka mi je nedavno priznala da je oduvijek imala osjećaj kao da nešto tražim, a sada je napokon shvatila o čemu se radi. Za rođendan mi je poklonila divnu plavu maramu sa cvjetićima. Puno mi to znači, jer je to simbol prihvatanja onoga što zapravo jesam”, zaključila je Džejn, koja je predsjednica društva ‘The Beaumont Society’, najveće britanske grupe za podršku transrodnim osobama, prenosi Daily Mail.
Fenserka.com/Stil.rs
