Upoznala sam čovjeka koji je stariji od mene 15 godina. Hodali smo neko vrijeme zajendno, i shvatili smo da smo ludo zaljubljeni jedo u drugo. Nije mi smetalo ni to što ima sina koji je 6 godina mlađi od mene.
Pristala sam na sve i udala sam se za njega. Savršen brak, on odlličan i vjeran muž, sin mu je zlatan, vrijedno dijete koje uvijek hoće pomoći šta god se treba uraditi, čak i kada ga niko ne zove.
Prije nekoliko dana sam došla kući sva tužna jer mi je prijateljica ostala u bolnici. Mali, kako ga ja od milja volim zvati, počeo me je tješiti. Zaista je bio pažljiv.
Tako ja sjedim na kauču i samo što ne pustim suzu, a on se glupira oko mene, priča mi neke šale da me malo oraspoloži, pa mi razbaruši kosu, pa me grli. A onda, ne znam kako se to uspjelo dogoditi, iznenada me poljubi.
Inače je jako lijep momak, ali ga nikada nisam gledala kao takvog, kao pravog muškarca. U svom šoku šta se dešava, on najednom ustade naglo, kontam se ja sigurno je požalio, a on ugasi svjetlo i ponovo me poljubi.
Priznao mi je kako je ovaj trenutka čekao jako dugo, i da će ovo biti naša mala tajna. Rekao mi je da možemo biti prijatelji sa povlasticama kada god nam se pruži ptilika, kaže mladi smo i treba da uživamo u životu. Ne mogu vam opisati kako mi je bilo lijepo, on je prava vatra.
Malo me peče savjest, jer muža nisam varala, a sad kad jesam, to se dogodilo baš sa njegovim sinom.
Izvor: magazindan.info
