“Imam starijeg brata kojeg je djevojka ostavila nakon što su se zabavljali skoro 5 godina. Bili su vjereni i toliko bliski da je često dolazila kod nas kući, ali je saznala da ju je moj brat prevario i istog trenutka je prekinula svaki kontakt sa njim.
Brat se kleo da je nije prevario, ali čak mu ni ja ni naši roditelji nismo vjerovali, jer ta njegova djevojka je mnogo dobra osoba da je bilo nemoguće da može da slaže.
Bilo je to prije 3 mjeseca i od tada se… brat skroz promijenio, često je zatvoren u svojoj sobi, ne izlazi iz kuće sve dok ne mora. Čak je i smršao par kilograma, jednostavno svaki dan propada sve više i više.
Danas cijeli dan nije izašao iz sobe, roditelji baš i ne obraćaju pažnju, jer kako kažu sam je sebi kriv, ali kada sam danas ušla u bratovu sobu zatekla sam ga kako sjedi na krevetu, drži fotografiju na kojoj je sa njom i plače, ko zna koliko dugo. Oči su mu od plača toliko crvene da su bukvalno skoro prokrvarile. Sela sam pored njega, a on mi je kroz plač rekao “Danas nam je peta godišnjica veze… kunem se Bogom da nikada dugu nisam ni pogledao… ona mi je sve, ne mogu da zamislim život bez nje…” Ima 26 godina, zvuči nevjerovatno, ali je istina… plače kao dijete prvi puta sam mu povjerovala.
Stvarno mi ga žao, razmišljam da sutra odem da probam da razgovaram sa nejgovom bivšom, možda je sve nesporazum, možda uspem da ih pomirim inače u kakvom sam ga stanju večeras vidjela, sada se stvarno bojim za njega. Kada bi slučajno čuo da se vjerila ili udala za drugog, uh, ne smijem ni da pomislim”.
