‘Moja supruga me više ne privlači’, riječi su koje je strašno teško izgovoriti
‘Sjedim i pokušavam smisliti najbolji način na koji sročiti ovo što moram, ali nema ga. Ne postoji dobar način. To nije nešto što bi itko htio izgovoriti, ali ako želim biti iskren prema sebi, onda ću izgovoriti.
Moja žena me više ne privlači.
To nije stvar koju možete podijeliti s ljudima generalno, zar ne? Ja znam da ja ne mogu jer bih se osjećao nevjerno. Osjećao bih kao da omalovažavam svoju suprugu, a to je zadnja stvar koju želim. I ona to ne zaslužuje. Ona je divna žena. Prekrasna, Puno bolja osoba od mene.
Znam i zašto me moja žena više ne privlači i ne postoji nježan način na koji bi se to reklo.
Udebljala se.
Kad pogledam ženu, ne vidim ništa drugo osim dvostruke brade. Volio bih vidjeti više od toga, Bog zna da sam se trudio, ali to je kao kad imate fleku na čistoj majici. Kad je jednom uočite, više je ne možete ignorirati.
U posljednje tri godine prešla je s broja 38 na konfekcijski broj 46 i nema naznaka povratka. Naravno, postoje i razlozi za to. Nitko se ne želi udebljati, ali stvarni razlog sad više i nije važan.
To je sad situacija kokoška-jaje. Moja se žena udebljala jer je počela piti, a počela je piti jer je bila nesretna. A sad je nesretna jer je debela.
I ja sam djelomice kriv za to. Sigurno sam pridonio njezinoj nesreći, ali većina je vezana uz vanjske faktore. Posao, obitelj, prijatelji – nije joj bilo lako.
Bila je učlanjena u teretanu, slijedila dijete i razne druge strategije, ali ni u čemu nije bila uporna. Sve je to preteško, govorila je, i ja sam siguran da je tako, ali drugi način ne postoji.
Skriva li se ljepota doista pod kožom? Jesam li zbilja toliko plitak? Ili sam samo čovjek? Već se dugo mučim tim pitanjima. Zar ne postoji nepisano pravilo o vezama da oboje uložite sve što možete, ne samo da bi održali privlačnost, već da bi ostali privlačni partneru?
Moja žena me više ne privlači i naš brak zbog toga pati. Više nema vatre među nama. Jedva da ima iskre.
Moja žena zna kako se osjećam. Nikad joj to nisam rekao, naravno. Kako bi te riječi uopće mogle izaći kroz moja usta? Ali ona to osjeća. Vidi to u načinu na koji je ne gledam. Čuje to u riječima koje ne izgovorim. Osjeća to u našim ispraznim zagrljajima. Iščitava to sa stranica našeg propalog, jednodimenzionalnog i vrlo rijetkog sek*ualnog života.
To ni nije sekualni život. To je gotovo nesekualno postojanje, a oboje smo premladi za to.
Želim da mi žena smršavi. Želim da mi žena bude zdrava, da se dobro osjeća u svojoj koži i da bude ponosna na sebe.
Briga me ako to zvuči površno, ali opet i zabrinjava me malo. Mrzim se zato što se tako osjećam. Mrzim se zbog toga što sam dopustio da se sve to dogodi.
Moja žena zaslužuje bolje. Bolje od mene. Volio bih biti čovjek za kojeg misli da se udala, ali nisam. Ja sam ja. I mene moja žena ne privlači.
