Kao beba je ostavljen na đubrištu, a danas je vlasnik kompanije čija se vrijednost procjenjuje na 62 miliona dolara
Rodi me majko sretnog, pa me baci i na đubre, kaže naša stara izreka.
Da je najvažnije roditi se pod sretnom zvijezdom i da će kasnije sve biti dobro kako god na početku izgledalo, pokazalo se na primjeru Fredija Fidžersa (29).
On je rođen 1990. godine u gradu Kvinsi u Masačusetsu. Majka ga je napustila još kao novorođenče i ostavila na đubrištu. Kad je imao samo dva mjeseca, usvojio ga je stariji bračni par Nejtan i Beti Fidžers, koji nije mogao da ima djece i godinama je čekao da im socijalna služba odobri usvajanje.
Danas, Fredi je izvršni direktor i osnivač kompanije čija se vrednosti procenjuje na 62 miliona dolara!
Djetinjstvo u porodici Fidžers za Fredija je bilo oskudno, ali sretno. Kad je napunio 9 godina, poželio je kompjuter, ali Nejtan i Beti nisu imali novca da mu kupe nov računar. Tada je Nejtan odlučio da sinu kupi polovni Mekintoš iz 1989. godine. Bio je spor i zastario, ali za bolje nije bilo novca, a Fredi je znao da cijeni trud i rad svojih usvojitelja, pa se nije smirio dok nije uspio sam da poboljša svoj računar.
Nekoliko sedmica razmišljao šta da radi
Fredi je želio baš taj računar, jer se Nejtan toliko trudio da mu ga kupi, pa je nakon nekoliko sedmica odlučio da izvadi neke dijelove iz radija i iskoristi ih za popravku kompjutera. Uspjelo je! Čuva ga i dan danas kao uspomenu na svog oca, čak ga i dalje koristi.
Vremenom je postao toliko dobar u popravljanju računara da je kao tinejdžer, nakon što bi mu se završila nastava, počeo da radi za Grad Kvinsi na popravljanju državnih računara. Tada je imao samo 12 godina!
Upravo je u svom gradu prvi put pristupio internetu koji je bio još u povoju, preko telekomunikacione kompanije s kojom je grad sarađivao. Kaže kako je volio da posmatra kako se lako može izgraditi sistem mapiranja, kako biste iz Los Anđelesa nazvali Njujork.
“Želio sam da izgradim sopstvenu komunikacionu mrežu. Ali kad sam video koliko infrastruktura košta, mislio sam da to nikad neću moći”, kaže Fredi.
Prilika se pojavila kad je vidio priču o oluji u Alabami koja je uništila ljekarsku ordinaciju, ostavljajući ljekare bez ikakvih zapisa o pacijentima. Sa samo 16 godina, Fredi je pokrenuo firmu za rad “u oblaku” s kompanijom koja je radila sa 70 klijenata i omogućila im da čuvaju svoje podatke na mreži.
Otac kao najveća inspiracija
Nakon srednje škole, odustao je od obrazovanja i počeo da pravi softvere za kompanije. Jedan od njegovih izuma nadahnuo je njegov otac koji je bolovao od Alchajmera.
Osmislio je uređaj koji bi se mogao staviti u cipelu pacijenta i slati signale, tako da ga članovi porodice, u slučaju da on nestane, mogu pronaći na Gugl mapi.
“Mogao sam da uzmem telefon u ruke i kažem Hej tata, gde si?, a da on ne mora da učini ništa i mogao sam da pratim njegovu lokaciju. Taj program je bio vrlo uspješan. Jedna kompanija iz Kanzasa ga je otkupila od mene za 2,2 miliona dolara”, kaže.
S tih 2,2 miliona mogao je da osnuje komunikacionu kompaniju, što mu je bila želja od mladih dana. To je i učinio 2011. godine. Njegova firma danas pruža usluge mobilne širokopojasne mreže, kućnih telefona i međunarodnih poziva.
Bave se i hardverom i stvorili su mobilni telefon koji korisnicima ne dopušta slanje sms poruka dok voze, kao i mobilni koji ima ugrađen bežični mjerač glukoze u krvi za osobe s dijabetesom.
Jedna od najvećih želja mu je da svet učini boljim.
“Vjerujem da ljudi, koji žele da budu odgovorni kada vide problem, mogu da nađu rešenje i tako utiču na to da promjene nečiji život. Uticaću na ovaj svet s ciljem da danas postavimo temelje za bolje sutra, jer novac nije ništa drugo nego alat. S tim alatom možemo da promijenimo svakodnevne živote ljudi”, ispričao je Fredi.
Fenserka.com/Stil.rs
