Otac je jedne večeri kasno došao s posla i dok je prolazio dvorištem čuo je razgovor svoje supruge s njihovim najmlađim sinčićem.
Čula je kako se neka djeca hvale kakav posao imaju njihovi očevi. Kako su svi veliki šefovi, a onda su pitali njihovog sina čime se bavi njegov tata. On je tiho promrmljao gledajući u stranu: „On je običan radnik.“
Žena je pričekala da svi odu, a onda je sina pozvala unutra.
Rekla je: ”Moram ti nešto reći, sine. Rekao si da je tvoj tata običan radnik, što je točno. Ali čini mi se da ne znaš što to točno znači, pa ću ti objasniti.
U rastućoj proizvodnji, koja našu zemlju čini velikom, u svim prodavaonicama, skladištima i kamionima, koji svakodnevno prevoze teret, u svakoj novoj kući koja se gradi, zapamti to, sine, rade obični radnici koji omogućavaju da se obavi tako veliki posao.
Točno je da šefovi imaju lijepe stolove te ostanu čisti cijeloga dana. Planiraju kako da dobiju velike poslove, šalju dopise. Ali da bi se njihovi snovi ostvarili, zapamti to, sine, potrebni su obični radnici koji taj posao obave.
Kad bi svi šefovi napustili svoje urede i kad ne bi radili godinu dana, kotač proizvodnje i dalje bi se okretao – i to punom brzinom.
Ako ljudi poput tvog oca nisu na poslu, nema proizvodnje. Potrebni su obični radnici da taj posao obave!“
Ulazeći kroz vrata, čovjek je obrisao suzu i pročistio grlo. Dječaku su oči zasjale od radosti kada je skočio s poda.
Zagrlio je oca i rekao: ”Bok, tata, ponosan sam što sam tvoj sin, jer ti si jedan od onih ljudi – važnih ljudi – koji rade velike poslove.”
Izvor:Noviživot.net
