Februara prošle godine u Banji Koviljači pojavilo se jedno novo lice. Međutim, baš niko nije prijateljski nastrojen prema njoj, a ovo je njena priča.
U prvom razredu osnovne škole je moja učiteljica primijetila moje neobično ponašanje. Kada prilazim ploči, hodam kao djevojčica, sva vesela i razdragana. Nakon što završim i vratim se na mjesto, čujem smijeh od strane dječaka. Oni su vidjeli da malo vrckam i da imam takav ženstven hod – priča Kamila, koja je u Srbiju došla da bi promijenila pol a trenutno živi u Centru za migrante u Banji Koviljači.
Kako kaže, sa 14 godina je shvatila da želi da promijeni pol i saopštila to roditeljima.
Nisu me prihvatili i tu noć sam dobila strašne batine od oca. Govorili su mi da sam luda, da moram na liječenje, da mi je faca muška i ostaću muškarac… – kaže Kamila. Uz to je uslijedilo i vršnjačko nas,ilje, i to svakodnevno. Zato je, kaže, iza sebe ostavila porodicu čim je prešla granicu a sreći se nada u Beogradu.
Bosna mi neće pružiti pomoć, već sam to pokušavala. Bosna će mi jedino pružiti to da me proglase ludom i da moram da idem na kliniku. Ja im to ovog puta neću dopustiti. Devet puta sam bila na klinikama protiv svoje volje. Dosta je bilo – kaže Kamila.
Po šminkanju, muškarci bi me gledali kao spon,zorušu i prov,okatorku, neku koja šminkom pokušava da dođe do nečega – kaže ona dok nanosi karmin i pita se kakva će zaista biti kada završi sa promjenom pola.
Voljela bih da imam život kakav zaslužujem. U smislu da sam lijepa, bogata, mlada… Želim da imam svoj kutak – mašta Kamila koja želi da postane glumica, a dok ne ostvari taj svoj san, kaže, voljela bi da radi u parfimeriji.
Ja znam da potičemo iz male sredine i da im nije lako, ali htjela sam da poručim svojima da ih ja svejedno volim i da znam da vole i oni mene. Želim im svu sreću svijeta, gdje god bili – poručuje na kraju Kamila svojoj porodici.
Fenserka.com/Žena.Blic.rs
