Gledam svog oca. Jedinac koji bukvalno ne zna ni sijalicu da zamijeni. Čitav život radio u kancelariji, jurio žene, uživao.
I danas kao penzioner samo leži, gleda parove, farmu, politiku. Ništa ga ne zanima, al stalno je džagrizav. I danas ne umije ništa da uradi od kućnih poslova.
Dok moja majka.. Rođena u siromašnoj porodici, školovala se, izdržavala svoje sestre, braću. 4 puta dobijala otkaz i svaki put radila kao crnac. Pored toga kuća nam je uvijek bila čista, odjeća oprana, ispeglana, ručak svakog dana skuvan.
Kuća nam je uvijek mirisala na kolače. Žena koja nas je uvijek držala na okupu, žena koja nas je sastavljala kad bismo se razbili u komade.
I danas ovako stara, kuha, čisti pjevušeći. Uvijek vedrog duha, uvijek ohrabri… Za razliku od mog oca…
