Vesela se djevojčica približila draguljarnici i prislonila nosić uz staklo izloga. Oči joj radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu.
“To je za moju sestru. Možete mi je zapakirati kao poklon!” Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita:
“A koliko novca imas?”
Ona se podiže na prste, stavi na pult limenu kutiju, otvori je i isprazni. Bilo je tu nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.
” Je li to dovoljno?” Upita ona ponosno. “Željela bih starijoj sestri kupiti poklon. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Mislim da bi je poklon razveselio. Oči su joj iste boje kao taj dragi kamen.”
Trgovac je otišao u prostoriju iza pulta i u zlatno-crveni papit zapakirao kutijicu.
“Uzmi je i pazi na nju”, reče djevojčici.
Ona uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine. Sat vremena kasnije u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim tirkiznom očima. Stavi na pult kutijicu koju je trgovac nedavno zapakovao i upita:
“Je li ova ogrlica kupljena u vašoj trgovini?”
“Da gospođice.”
” Koliko je koštala?”
” U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca.”
“Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!”, reče djevojka gurajući kutijicu nazad trgovcu.
Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci.
“Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što je imala!”
Izvor:Noviživot.net
