Sjedim u autobusu, prilično pun i na stanici ulazi baba, ne sasvim stara i odma doljeće do mene i pita me da joj ustupim mjesto a nisam je ni vidio kucajući poruku.
Naravno, kažem da ću joj dati svoje mjesto samo, jedan momenat. Imao sam još 3 riječi da otkucam i pošaljem poruku, neću sigurno da kucam stojeći među svim tim ljudima.
Kako nisam ustao momentalno, baba me pita: Šta je sad? Rekoh: Momenat jedan gospođo. A ona krene da udara dlanom o šipku za koju se drži i viče: Ustani, ustani, ustani!!!
Ja je pogledam direktno u oči: -Molim?! Sad nećete dobiti ovo mesto makar svi ovi ljudi da pokušaju da me dignu!
A njoj oči sad pune suza pošto nije postigla šta je namjerila i pita me zašto?
-Zato što ste nezahvalni i bezobrazni. Nije moja dužnost da ustupim mjesto već dobra volja! Nakon uvrede koju mi je uputila otišla je 2m dalje i sjela na već prazno mjesto…
Dakle stvarno, kakvi su ljudi postali bezobrazni i bezobzirni, ne čudi me što niko nikome ne želi da pomogne
Izvor: ispovesti
