“Slala sam svoje slike bez odjeće momku. Nikad to prije nisam radila, nit ikad išta imala s momkom. Nagovarao me je na to dugo vremena…
Kasnije kad smo se posvađali te moje slike je podijelio s drugarom, a ovaj je naravno pokazivao drugima…
I dosta momaka iz mog mjesta je to vidjelo, nekoliko čak i ima. Bila sam naivna razumijem, ali bojim se da se za to neće zaboraviti, jer ljudi o meni nikad ništa nisu loše čuli.
Stvarno nisam takva djevojka, ali ispala sam glupa znam to. Svaku noć plačem, i voljela bi vratiti vrijeme nazad. Ne želim da se o meni loše govori, kako da imadnem normalnog, dobrog dečka ako čuje takve gluposti o meni… Te ako se to još više proširi.”
