Samanta Čavarija iz Južnog Teksasa ispričala je svoju životnu priču, pošto je osjetila strašne posljedice nazdravlje koje su došle zbog napornog rada bez odmora. Ona je željela da svojim iskustvom upozori ljude da velike količine hormona stresa- kortizola koje se gomilaju godinama mogu direktno uticati na promjene u mozgu, uslijed čega nastaju demencija, ali i Alchajmerova bolest.
- Moji roditelji nisu nikada odobravali da kao tinejdžerka imam posao nakon škole. Nisu željeli da se posvetim bilo čemu osim pripremama za koledž, a znali su da bi mi posao smetao. Otac mi je rekao: “Kada jednom počneš da zarađuješ novac, više nikada nećeš željeti da prestaneš”. I bio je u pravu. Umalo sam završila kobno – započela je Samanta.
-Sa 18 godina, na prvoj godini fakulteta, pronašla sam posao u popularnoj trgovini organskim namirnicama. Počela sam kao honorarni radnik, no ubrzo sam postala menadžer. Godinu dana kasnije odlučila sam da prekinem školovanje i prihvatim svoj posao sa punim radnim vremenom. Udala sam se, živjeli smo kod roditelja neko vrijeme kako bismo što prije uštedjeli novac za kuću – nastavila je.
- Iako sam bila trudna, to nije značilo raditi manje. Morala sam da radim duge radne sate kako bismo živjeli prema standardima koje sam zacrtala. Zanemarivala sam i savjete ljekara, bila sam na nogama do kraja trudnoće. Zapravo, dan prije nego što sam trebala da rodim, ustala sam ujutru za posao, i tada mi je pukao vodenjak – priča ova žena.
Na porodiljskom bolovanju je bila samo šest sedmica pa je nastavila da radi produženo radno vrijeme kao i ranije. Bila je rastrzana između osposobljavanja novih zaposlenih i pokušaja dojenja i čuvanja djeteta. Počela je da osjeća mentalni pritisak zbog takvog tempa.
Do 2015. godine sa suprugom su kupili kuću, otplatili dva automobila, putovali svetom i pomagali roditeljima. Dobili su još dvoje dece. Ona je zarađivala jako puno i bila korak od posla koji bi joj osigurao dvostruko veću platu.
- Spolja je izgledalo sve savršeno, ali u sebi sam bila sve više nesrećna, užasno nesretna. Morala sam da provedem puno vremena daleko od svoje porodice kako bih došla do tog uspjeha. Postoje dijelovi života moje djece koje znam samo sa fotografija. Uprkos finansijskom dobitku, moje zdravlje je propadalo. Počela sam da doživljavam fibromialgiju – osjećaj boli u cijelom tijelu praćen mentalnim problemima, umorom, problemima sa spavanjem itd. Toliki napor i stres u 20-im godinama života manifestovali su se kao mentalna bolest u mojim 30-im – nastavila je nesretna žena.
Počela je da razvija simptome depresije, tjeskobe i paranoje. Bila je sigurna kako svi krišom misle loše o njoj. Maštala je o tome da padne u komu kako više porodici ne bi bila teret. Nije osjećala radost života niti je vidjela nadu.
- Iako sam se toliko žrtvovala da bih postigla puno u karijeri, morala sam da napustim posao i potražim pomoć zbog svoje mentalne bolesti. Naporno sam radila da bih imala to što imam, a ipak, taj naporan posao razorio mi je tijelo i um – ispričala je nesretna žena.
Uprkos svemu, ona dodaje kako ne žali zbog svega i drago joj je što je imala priliku da radi posao koji je voljela godinama, ali i priliku da stvori siguran dom za sebe i svoju porodicu. Suprug i djeca uvijek su joj bili velika podrška. O svom iskustvu je progovorila javno kako bi upozorila druge koliko naporni radni sati mogu da budu loši za mentalno i fizičko zdravlje.
- Kada ste izloženi velikom, stalnom stresu zbog prekomjernog rada ili napetosti na poslu, vaš mozak proizvodi hormon stresa kortizol. Naučnici su dokazali su da je ovaj hormon štetan ako nastaje u velikim količinama. Istraživači su otkrili da su veće količine kortizola povezane s fizičkim promjenama u mozgu. Takve promjene često prethode Alchajmerovoj bolesti i drugim oblicima demencije – rekla je ova žena.
- Da li vrijedi naporno da se radi ako nemate garanciju da ćete ikada moći da uživate u tome? To je pitanje koje biste morali da sami sebi postavite. U osnovi, pitanje je šta vam u životu treba i šta vam je važnije – zaključila je ona.
