Moj prvi momak je skoro duplo stariji od mene, i on je u očima moje majke uvijek bio i ostao ološ.
Samo tri mjeseca su me dijelila od punoljestva, kada je saznala za našu vezu. Stalno me je kažnjavala, zabranjivala mi je da izlazim iz kuće, a prvi joj je zahtjev bio da on i ja prekinemo našu vezu. Razumjela sam njenu brigu, tako da sam nekoliko pouta pošala s njom da razgovaram na lijep i civilizovan način, ali ona nije odustala od svoje namjere da nas dvoje razdvoji.
Čak mi je zaprijetila i prijavom organima gonjenja, pa sam tako, zbog njega, morala ispuniti njene zahtjeve. On je onda otišao u inostranstvo i mislila sam da će vrijeme izbrisati djećanja na djetinjastu ljubav. U tom periodu sam se spremala za fakultet, kada se on vratio u grad.
Došao je na naša vrata i tražio je mene kako bi mogli da pričamo, ali ga je moja majka otjerala sa kućnog praga kao neko malo kuče. Kada sam otišla na studije, on se uselio sa mnom, a ja sam uspjela i da pronađem posao. Javila sam to majci i rekla joj da mi više ne mora slati novac.
Prekinula je svaki kontakt sa mnom, i bilo mi je mnogo teško, ali sam imala njega. Pet godina nakon toga, ja sam zaposlena u struci (završila sam ETF), on radi, a za par mjeseci očekujemo i našu malu princezu.
Zbog njega mi je čitav život ispunjen i ne bih ga mogla dati ni za šta na svijetu. On je jedina osoba zbog koje sam se ikada osjećala voljeno i željeno.
