10 godina smo pokušavali da dobijemo bebu, svaku večer stavljala sam mlaku oblogu na muževa jaja
Muž je vodio zdravu ishranu, bavio se sportom da bi imao sposobno tijelo i zdravi spermatozoidi, ali opet ništa.
Na kraju som se odlučili da posvojimo jednu djevojčicu. Nakon par godina “borbe” uspjeli smo, bilo je sve idilično nepune dvije godina nakon toga, a tada smo saznali da naša osvojena kćerka ima urođenu i tešku bolest srca.
Bilo je potrebno jako mnogo novca da se da za operaciju i opet doktori nisu davali 100% sigurnosti da će doživjeti 18 godina.
Zbog toga smo ja i moj muž odlučili da tu djevojčicu iako smo je zavoljeli kao svoju, vratimo u sirotište. Evo već 4 godine nakon toga ponovo pokušavamo da osvojimo neku drugu djevojčicu, ali bezuspješno.
U međuvremenu je naša djevojčica na žalost prije 4 mjeseca preminula. Iako je bila na “teretu” države nisu skupljena potrebna sredstva za operaciju u Francuskoj :(…
Možda da je nismo vraćali i da smo uložili ovu našu ušteđevinu, MOŽDA bi i ona bila živa a i mi sretni sa njom…
Neko je mene i muža gadno prokleo, prešli smo 40-e i naša nada i jvera da ćemo se ostvariti kao roditelji sve je manja..
